1. Preporuke za borbu protiv transnacionalnog podmićivanja u Hrvatskoj

Ovo poglavlje ukratko navodi preporuke obuhvaćene izvješćem za borbu protiv transnacionalnog podmićivanja u Hrvatskoj.

    

U svjetlu analize ovog izvješća, Hrvatskoj se preporučuje da poduzme sljedeće korake kako bi ojačala svoj pravni i provedbeni okvir za borbu protiv stranog podmićivanja:

1. 1. U pogledu kaznenog djela stranog podmićivanja, Hrvatska bi mogla:

   1. i. Poduzeti korake kako bi osigurala da je obilježje namjere kaznenog djela dovoljno široka da obuhvaća tipične transakcije stranog podmićivanja, posebno podmićivanje počinjeno putem posrednika;

   2. ii. Proširiti definiciju stranog javnog dužnosnika, uključujući osobe koje obnašaju zakonodavnu dužnost u stranoj zemlji ili obavljaju javnu funkciju u stranoj zemlji; zaposlenike stranih poduzeća u državnom vlasništvu ili poduzeća pod državnom kontrolom; i dužnosnike svih javnih međunarodnih organizacija, uključujući i one u kojima Hrvatska nije članica;

   3. iii. Osigurati da je definicija stranog javnog dužnosnika autonomna i da ne zahtijeva dokaz stranog prava; i

   4. iv. Pojasniti da definicija strane zemlje uključuje „sve razine i jedinice vlasti, od nacionalne do lokalne“, kao i svako organizirano strano područje ili entitet, kao što je autonomno područje ili zasebno carinsko područje.

2. 2. U pogledu odgovornosti pravnih osoba za strano podmićivanje, Hrvatska bi mogla poduzeti korake kako bi osigurala da odgovornost može proizaći iz svih radnji stranog podmićivanja, a ne samo onih koje za posljedicu imaju „protupravnu imovinsku korist“ za pravnu osobu.

3. 3. Što se tiče kazni za strano podmićivanje, Hrvatska bi mogla:

   1. i. Povećati maksimalne moguće novčane kazne fizičkim i pravnim osobama za strano podmićivanje;

   2. ii. Poduzeti korake kako bi se osiguralo da sankcije izrečene fizičkim i pravnim osobama u praksi budu djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće; i

   3. iii. Održavati detaljne statistike o kaznama, uključujući iznos novčanih kazni, kao i o oduzimanju i zabrani poslovanja izrečenima u domaćim i stranim slučajevima podmićivanja.

4. 4. Što se tiče provedbe zakona vezano za kazneno djelo stranog podmićivanja, Hrvatska bi mogla:

   1. i. Unaprijediti provođenje zakona za kaznena djela domaćeg i stranog podmićivanja fizičkih i pravnih osoba kad god je to potrebno; i

   2. ii. Poduzeti korake za smanjenje dugotrajnosti kaznenih postupaka u slučajevima korupcije.

5. 5. Što se tiče međunarodne suradnje u slučajevima stranog podmićivanja, Hrvatska bi mogla:

   1. i. Osigurati širok raspon UPP-a, uključujući mjere prisile, u građanskim ili upravnim postupcima stranog podmićivanja protiv pravne osobe stranoj državi čiji pravni sustav ne dopušta kaznenu odgovornost pravnih osoba;

   2. ii. Osigurati da se UPP ne odbije zbog ne bis in idem u slučajevima u kojima je kazneni postupak u Hrvatskoj obustavljen zbog razloga koji nisu povezani sa meritumom; i

   3. iii. Osigurati da slučajevi koji su odbijeni za izručenje isključivo na temelju državljanstva budu kazneno gonjeni.

6. 6. Što se tiče nepriznavanja mita kao poreznog odbitka, Hrvatska bi mogla donijeti izričitu, pravno obvezujuću odredbu koja zabranjuje takve odbitke.