6. Kazne za strano podmićivanje
Treći pristupni kriterij unutar okvira za borbu protiv stranog podmićivanja odnosi se na kazne za ovo kazneno djelo. Radna skupina OECD-a protiv podmićivanja procjenjuje kazne koje su dostupne kandidatu za pristupanje u skladu s čl. 3. Konvencije. Također razmatra kazne koje su izrečene u praksi za strano i domaće podmićivanje.
Čl. 3. Konvencije bavi se kaznama za strano podmićivanje. Ukratko, zemlje moraju biti u mogućnosti izreći „djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće“ kazne fizičkim i pravnim osobama za ovo kazneno djelo. One također moraju oduzeti mito i imovinsku korist od stranog podmićivanja, te razmotriti dodatne građanske ili upravne kazne:
1. Podmićivanje stranog javnog dužnosnika kažnjava se djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim kaznama. Raspon kazni bit će usporediv s onim koji se primjenjuje na podmićivanje javnih službenika stranke i, u slučaju fizičkih osoba, uključivat će lišenje slobode dovoljno da omogući djelotvornu uzajamnu pravnu pomoć i izručenje.
2. U slučaju da prema pravnom sustavu stranke kaznena odgovornost nije primjenjiva na pravne osobe, ta će stranka osigurati da pravne osobe budu podvrgnute djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim ne-kaznenim sankcijama, uključujući novčane kazne, za podmićivanje stranih javnih službenika.
3. Svaka će stranka poduzeti mjere koje mogu biti potrebne kako bi osigurala da mito i imovinska korist od podmićivanja stranog javnog dužnosnika ili imovina čija vrijednost odgovara vrijednosti takvog prihoda podliježu pljenidbi i oduzimanju ili da su primjenjive novčane kazne usporedivog učinka.
4. Svaka će stranka razmotriti izricanje dodatnih građanskih ili upravnih kazni osobi koja je podvrgnuta kaznama za podmićivanje stranog javnog službenika.
6.2.1. Kazne za fizičke osobe zbog domaćeg ili stranog podmićivanja
Dostupne kazne za fizičke osobe
Strano i domaće podmićivanje kažnjivo je prema čl. 294. KZ-a kaznom zatvora od jedne do osam godina za davanje mita zbog povrede dužnosti, a od šest mjeseci do pet godina za davanje mita radi vršenja dužnosti. Čl. 47. KZ-a predviđa otegotne i olakotne okolnosti za odmjeravanje kazne. Sud mora razmotriti sve relevantne okolnosti, a posebno stupanj ugroženosti ili povrede zakonom zaštićenog dobra; motiv počinjenja kaznenog djela; stupanj povrede dužnosti počinitelja; način počinjenja djela i posljedice kaznenog djela; osobne i materijalne prilike počinitelja te ponašanje nakon zločina; odnos sa žrtvom i nastojanja da se šteta nadoknadi.
Dostupne su i novčane kazne. Prema čl. 40. st. 4. KZ-a novčana kazna može se izreći kao glavna kazna za djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine. Strano i domaće podmićivanje se ne kvalificira jer njihove maksimalne kazne prelaze ovaj prag. No, novčana kazna može se izreći kao sporedna kazna prema čl. 40. st. 2. i 5. za „kaznena djela počinjena iz koristoljublja“. Hrvatske vlasti navode da je strano i domaće podmićivanje uvijek motivirano koristoljubljem.
Iznos novčanih kazni određen je čl. 42. KZ-a. Novčana kazna za kaznena djela počinjena iz koristoljublja iznosi između 30 i 500 „dnevnih iznosa“. Broj dnevnih iznosa utvrđuje se na temelju otegotnih i olakotnih čimbenika pri odmjeravanju kazne iz čl. 47. KZ-a. Novčani iznos svakog „dnevnog iznosa“ tada se utvrđuje prema prihodima, imovini i prosječnim troškovima počinitelja koji su potrebni za uzdržavanje njega/nje i njegove/njezine obitelji. Međutim, „dnevni iznos“ mora biti između 20 i 10.000 kuna. Dostupna kazna za strano i domaće podmićivanje je dakle 600-5 milijuna kuna (80-660.000 eura).
Maksimalna raspoloživa novčana kazna može se smatrati nedostatnom. Po definiciji, Konvencija obuhvaća strano podmićivanje počinjeno radi dobivanja ili zadržavanja međunarodnog poslovanja. Mnogi stvarni slučajevi prema Konvenciji uključivali su strano podmićivanje kako bi se dobio posao i osigurala dobit vrijedna milijune eura. Kao sredstvo odvraćanja potrebne su znatne novčane kazne barem istog reda veličine. Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa i uprave tvrdi da iznos novčane kazne mora umanjiti životni standard počinitelja, a da njemu/njoj i dalje omogući život (i njegovoj/njezinoj obitelji). No, deseci pojedinaca u hrvatskoj poslovnoj zajednici navodno imaju stotine milijuna eura bogatstva. Maksimum po definiciji mora biti sposoban za rješavanje takvih ekstremnih slučajeva. Ministarstvo također tvrdi da je oduzimanje imovine dostupna opcija (vidi odjeljak 6.3.2). Ali mjera se odnosi samo na nezakonito stečene prihode. Ona stavlja počinitelja u isti položaj kao i prije kaznenog djela, te stoga nije dovoljno odvraćajući čimbenik od počinjenja kaznenog djela. Radna skupina OECD-a protiv podmićivanja stoga je preporučila zemljama da povećaju maksimalne moguće novčane kazne fizičkim osobama za strano podmićivanje, bez obzira na dostupnost zatvorske kazne za kazneno djelo.1
Kazna se također može zamijeniti radom za opće dobro (čl. 55. KZ-a) ili uvjetnom osudom (čl. 56.-58. KZ-a). Kazna zatvora manja od jedne godine i novčana kazna manja od 360 dnevnih iznosa mogu se zamijeniti radom za opće dobro. Kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna mogu se zamijeniti uvjetnom osudom gdje vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od jedne niti dulje od pet godina. Novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju od većem od jedne, a manjem od tri godine također se može djelomično zamijeniti uvjetnom osudom i odslužiti uz vrijeme provjeravanja. Prilikom odlučivanja hoće li izreći uvjetnu osudu, sud uzima u obzir čimbenike kao što su okolnosti kaznenog djela, počiniteljeva osobnost, njegov prijašnji život, obiteljske prilike, je li počinitelj ranije osuđivan, ponašanje nakon kaznenog djela i vjerojatnost ponovnog počinjenja kaznenog djela.
Kazne za fizičke osobe u praksi
Kao što je objašnjeno u odjeljku 7.3., u Hrvatskoj nema osuđujućih presuda za strano podmićivanje. Hrvatska je dostavila podatke o kaznama izrečenima za aktivno domaće podmićivanje prema čl. 294. KZ-a. Predmeti pokrenuti prema ovoj odredbi u razdoblju od 2014. do 2019. donijeli su 149 osuđujućih presuda, od kojih su 124 (ili 83%) proizašle iz izvansudskih nagodbi.2 Tri osuđujuće presude rezultirale su kaznom zatvora preko godinu dana (1 godinu i 3 mjeseca, 2 godine i 2 godine i 10 mjeseci). Sve osim 3 preostale osude rezultirale su zatvorom od 5 mjeseci do 1 godine. Međutim, u zatvoru je odsluženo samo 7 zatvorskih kazni (5%). Većina je zamijenjena uvjetnom osudom i vremenom provjeravanja (63%) ili radom za opće dobro (32%). Jedan je počinitelj bio izuzet od kazne zbog djelotvornog kajanja (vidi odjeljak 4.6.2). Novčane kazne su izrečene za samo 5 osoba (3%). Podaci o visini novčanih kazni nisu dostupni.
Hrvatske vlasti dostavile su dodatne podatke o kaznama izrečenima u dva domaća slučaja korupcije na visokoj razini.3 Kazne izrečene u ovim slučajevima za „aktivnu“ stranu korupcije također su relativno niske. Sporedne kazne također nisu izrečene:
a U predmetu Planinska, bivši saborski zastupnik i njegove tvrtke platili su tadašnjem premijeru 17 milijuna kuna (2,2 milijuna eura) za prodaju zgrade Vladi po znatno napuhanoj cijeni. Optuženici su osuđeni za zlouporabu položaja i ovlasti te supočiniteljstvo u tom djelu (čl. 291. st. 2., čl. 37. i čl. 38. KZ-a). Bivši premijer osuđen je na 6 godina zatvora. Međutim, bivši saborski zastupnik dobio je godinu dana zatvora koja mu je zamijenjena radom za opće dobro.4
b U predmetu INA/MOL, predsjednik uprave društva navodno je tadašnjem premijeru obećao 10 milijuna eura za stjecanje značajnog udjela u hrvatskoj državnoj tvrtki i povlačenje neisplativih investicija. Predsjednik uprave i bivši premijer dobili su 2 odnosno 6 godina zatvora. Optužbe su podignute na temelju prethodnog Kaznenog zakona, koji je za aktivno podmićivanje propisivao samo maksimalnu kaznu od 3 godine. Vrhovni sud potvrdio je presude u listopadu 2021., no optuženici su ih još uvijek mogli osporiti pred hrvatskim Ustavnim sudom.5
Radna skupina OECD-a protiv podmićivanja često preporučuje zemljama da osiguraju da kazne koje se izriču u praksi u slučajevima stranog podmićivanja budu djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. Izrazila je zabrinutost kada su, na primjer, zatvorske kazne rijetke u praksi, a većina osuda rezultira uvjetnim osudama i vremenom provjeravanja.6
6.2.2. Kazne za pravne osobe za domaće i strano podmićivanje
Kazne dostupne za pravne osobe
Čl. 10. ZOPO-a propisuje novčane kazne za pravne osobe. Dostupna su četiri raspona novčanih kazni ovisno o kazni koja se primjenjuje na fizičku osobu za kazneno djelo. Čl. 10. st 2. ZOPO-a primjenjuje se na kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža, ali kraća od deset godina, što je slučaj kod stranog i domaćeg podmićivanja. Pravne osobe tako se kažnjavaju novčanom kaznom od 15.000 do 10 milijuna kuna (2.000 do 1,3 milijuna eura). Ako je pravna osoba osuđena za dva ili više kaznenih djela u stjecaju, izrečene novčane kazne ne mogu biti veće od zbroja pojedinačnih novčanih kazni ili maksimalne zakonske mjere novčane kazne (čl. 11. ZOPO-a).
Maksimalne moguće novčane kazne protiv pravnih osoba za strano podmićivanje nisu djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. Kako je objašnjeno u odjeljak 6.2.1, prema Konvenciji mnogi su slučajevi uključivali tvrtke koje su počinile djelo stranog podmićivanja kako bi osigurale dobit u vrijednosti više milijuna eura. Maksimalna novčana kazna dostupna u Hrvatskoj znatno je ispod tih razina. Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa i uprave tvrdi da je oduzimanje imovine također dostupno i važno. Međutim, oduzimanje nije dovoljno sredstvo odvraćanja od nezakonitih radnji, kako je istaknuto u odjeljak 6.2.1. Radna skupina OECD-a protiv podmićivanja preporučila je zemljama da povećaju maksimalne moguće novčane kazne protiv pravnih osoba za strano podmićivanje, bez obzira na dostupnost dodatnih upravnih sankcija kao što su zabrana poslovanja i prestanak rada trgovačkog društva.7
Kazne pravnim osobama mogu se izreći u obliku uvjetne osude (čl. 13. ZOO). Za novčanu kaznu manju od 50.000 kuna (6.600 eura) može se izreći uvjetna osuda u trajanju od jedne do tri godine. Novčana kazna se neće izvršiti ako pravna osoba u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo.
Prestanak postojanja pravne osobe i dodatne upravne sankcije razmatraju se u Odjeljku 6.5.
Kazne za pravne osobe u praksi
Kao što je objašnjeno u odjeljku 7.3.3, u razdoblju 2015.-2019. godine Hrvatska nije istraživala – pa stoga nije ni sankcionirala – pravne osobe za aktivno strano ili domaće podmićivanje. Međutim, protiv 15 pravnih osoba izrečene su kazne za druga kaznena djela iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK). Devet osuđujućih presuda proizašlo je iz odluka izvan sudskog postupka. Šest pravnih osoba osuđeno je za zlouporabu položaja i ovlasti (čl. 291. KZ-a).8 Ne uzmemo li u obzir jednu iznimno visoku novčanu kaznu (1,7 milijuna eura), prosječna izrečena novčana kazna za ovo kazneno djelo iznosila je 81.120 eura. Četiri subjekta osuđena su za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju (čl. 246. KZ-a) uz prosječnu novčanu kaznu od 3.900 eura. Pet drugih subjekata kažnjeno je u prosjeku sa 6.240 eura zbog utaje poreza ili carine (čl. 256. KZ-a.
Čl. 3. Konvencije zahtijeva od svake stranke da osigura da mito i imovinska korist od stranog podmićivanja ili imovina čija vrijednost odgovara vrijednosti takve koristi podliježu pljenidbi i oduzimanju ili da se primjenjuju novčane sankcije usporedivog učinka. Komentar 21 objašnjava da je „imovinska korist“ od podmićivanja dobit ili druge koristi koje davatelj mita izvlači iz transakcije ili druge nepripadne koristi stečene ili zadržane podmićivanjem. U komentaru 22 stoji da „oduzimanje“ uključuje gubljenje prava, gdje je to primjenjivo, i znači trajno oduzimanje imovine po nalogu suda ili drugog nadležnog tijela.
6.3.1. Pljenidba
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) uređuje oduzimanje mita i prihod stečen podmićivanjem.9 Predmeti koji podliježu oduzimanju moraju se oduzeti (čl. 556. st. 1. ZKP-a). Tužitelj može tražiti „osiguranje bilo kojom privremenom mjerom“ za očuvanje takvih predmeta (čl. 557.a ZKP-a). Mjere uključuju zamrzavanje bankovnih računa; oduzimanje novca i vrijednosnih papira; i zabranu prijenosa nekretnina ili prava na nekretninama. Mjere se sudski preispituju svaka tri mjeseca (čl. 557.e st.3 ZKP-a). Uz neke iznimke, mogu trajati najviše dvije godine, a državni odvjetnik ih može produljiti za 60 dana (čl. 557.e st.2 ZKP-a).
6.3.2. Oduzimanje
Čl. 5. KZ-a kaže da „nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom“. Čl. 77. KZ-a predviđa oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom protiv fizičkih osoba u Hrvatskoj. „Imovinska korist“ mora se oduzeti sudskom odlukom da je počinjeno protupravno djelo. Oduzimanje se odnosi i na osobe koje imovinsku korist ne stječu u dobroj vjeri. Ako se imovinska korist ne može oduzeti, sud mora naložiti počinitelju da plati protuvrijednost novčanog iznosa. Sud može odlučiti da ne odredi oduzimanje ako je imovinska korist neznatna.
Oduzimanje mita od fizičkih osoba obuhvaćeno je čl. 79. KZ-a. Sud može oduzeti predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela. Oduzimanje se može izreći i kada počinitelj protupravne radnje nije osuđen.
Ove odredbe se primjenjuju i na pravne osobe. Čl. 19. ZOPO-a navodi da se na pravne osobe primjenjuju odredbe Kaznenog zakona i posebnih zakona o oduzimanju imovinske koristi i predmeta.
Hrvatska je dostavila statistiku o primjeni oduzimanja koja obuhvaća slučajeve svih kaznenih djela iz nadležnosti USKOK-a, a ne samo aktivnog podmićivanja. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) je u razdoblju od 2015. do 2019. prosječno godišnje oduzeo 34,4 milijuna kuna (4,56 milijuna eura) protiv 112,5 osoba. Oduzeti iznos bio je neuobičajeno visok u 2018. Ako se izostave podaci iz ove godine, prosječni godišnji iznos oduzimanja pada na 20,2 milijuna kuna (2,7 milijuna eura).
Sankcije za strano podmićivanje u Hrvatskoj dovoljne su da omoguće djelotvornu uzajamnu pravnu pomoć (UPP) i izručenje. Zakon o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ne ograničava traženje UPP-a i izručenja na kaznena djela za koja su propisane određene razine kazni. Kao što je spomenuto u st. 109, strano podmićivanje radi povrede službene dužnosti kažnjava se kaznom zatvora od jedne do osam godina, a za podmićivanje radi vršenja službene dužnosti od šest mjeseci do pet godina. To bi trebalo biti dovoljno za većinu, ako ne i za sve bilateralne i multilateralne međunarodne ugovore o izručenju i uzajamnoj pravnoj pomoći, kao i zakonodavstvo za međunarodnu suradnju u stranim zemljama koja nije utemeljena na ugovorima.
Čl. 3. st. 4. Konvencije zahtijeva od zemalja da razmotre izricanje dodatnih građanskih ili upravnih kazni za strano podmićivanje. Komentar 24 navodi da takve kazne mogu uključivati isključenje iz prava na javne naknade ili pomoć; privremena ili trajna izuzeće iz sudjelovanja u javnoj nabavi ili obavljanja drugih komercijalnih djelatnosti; stavljanje pod sudski nadzor; i sudski nalog za likvidaciju. Preporuka XI. iz 2009. nadalje traži od zemalja da suspendiraju poduzeća koja su počinila kazneno djelo stranog podmićivanja iz natjecanja za javne ugovore ili druge javnopravne povlastice. Ako se sankcije za nabavu primjenjuju na poduzeća za domaće podmićivanje, onda bi se jednako trebale primjenjivati i na slučajeve stranog podmićivanja.
Hrvatska predviđa obvezno isključenje iz ugovora o nabavi za pojedince i tvrtke osuđene za strano podmićivanje. Prema Zakonu o javnoj nabavi iz 2016.10 čl. 251 st. 1 podstavak 1. t. b, gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u Hrvatskoj isključen je iz postupka javne nabave ako je on ili njegov zastupnik osuđen za podmićivanje sukladno čl. 294. KZ-a. Razdoblje isključenja je pet godina, osim ako pravomoćnom presudom nije određeno drukčije (čl. 255., st. 6.). Međutim, gospodarski subjekt osuđen za podmićivanje ipak može izbjeći isključenje ako dokaže svoju „pouzdanost“ (čl. 255. st.1.-2.). Pouzdanost se ocjenjuje u svjetlu plaćanja naknade štete prouzročene kaznenim djelom, aktivne suradnje s istražiteljima i donošenja odgovarajućih organizacijskih mjera radi sprječavanja daljnjih kaznenih djela.
Čl. 17. ZOPO-a dopušta dodatne upravne sankcije protiv pravnih osoba. Pravnoj osobi može se zabraniti stjecanje dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija koje izdaju državna tijela ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zabrana je od jedne do tri godine. Međutim, zabrana se može izreći samo ako bi stjecanje dozvole i sl. moglo „poticajno djelovati na počinjenje kaznenog djela“. Hrvatske vlasti pojašnjavaju da bi se stoga zabrana izricala samo ako postoji opasnost da pravna osoba počini daljnja kaznena djela.
Pravna osoba može biti i likvidirana sudskim nalogom kao sankcija za strano podmićivanje. Prema čl. 12. ZOPO-a, pravna osoba može biti ukinuta ako je osnovana radi činjenja kaznenih djela ili je svoje djelovanje pretežito iskoristila za počinjenje kaznenih djela. Uz ukidanje pravne osobe može se izreći i novčana kazna.
Hrvatska predviđa niz kazni za fizičke i pravne osobe za strano podmićivanje, uključujući kaznu zatvora (za fizičke osobe), novčane kazne, oduzimanje i zabranu poslovanja. Kako bi dodatno poboljšala ovaj režim, Hrvatska bi mogla razmotriti sljedeće:
a Povećati maksimalne moguće novčane kazne fizičkim i pravnim osobama za strano podmićivanje;
b Poduzeti korake kako bi se osiguralo da kazne izrečene fizičkim i pravnim osobama u praksi budu djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće; i
c Održavati detaljne statistike o kaznama, uključujući iznos novčanih kazni, kao i o oduzimanju i zabrani poslovanja izrečenima u domaćim i stranim slučajevima podmićivanja.
Bibliografija
[4] OECD (2015), Izvješće o Grčkoj Faza 3bis, http://www.oecd.org/daf/anti-bribery/Greece-Phase-3bis-Report-EN.pdf#page=16&zoom=100,76,133.
[1] OECD (2014), Izvješće o Argentini Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/Argentina-Phase-3-Report-ENG.pdf#page=19&zoom=100,82,200.
[6] OECD (2014), Izvješće o Čileu Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/ChilePhase3ReportEN.pdf#page=23&zoom=100,76,150.
[2] OECD (2013), Izvješće o Belgiji Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/BelgiumPhase3ReportEN.pdf#page=21&zoom=100,82,100.
[10] OECD (2013), Izvješće o Poljskoj Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/Polandphase3reportEN.pdf.
[3] OECD (2012), Izvješće o Francuskoj Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/Francephase3reportEN.pdf#page=26&zoom=100,82,200.
[9] OECD (2012), Izvješće o Nizozemskoj Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/Netherlandsphase3reportEN.pdf#page=20&zoom=100,82,400.
[11] OECD (2012), Izvješće o Švedskoj Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/Swedenphase3reportEN.pdf#page=22&zoom=100,76,333.
[5] OECD (2011), Izvješće o Bugarskoj Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/anti-briberyconvention/Bulgariaphase3reportEN.pdf.
[8] OECD (2011), Izvješće o Italiji Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/anti-briberyconvention/Italyphase3reportEN.pdf#page=20&zoom=100,82,275.
[7] OECD (2011), Izvješće o Njemačkoj Faza 3, https://www.oecd.org/daf/anti-bribery/anti-briberyconvention/Germanyphase3reportEN.pdf#page=36&zoom=100,82,225.
Bilješke
← 1. Na primjer, vidi (OECD, 2014[1]), st. 55. i Preporuka 4.a; (OECD, 2013[2]), st. 39.-40. i Preporuka 3.b; (OECD, 2012[3]), st. 58. i Preporuka 3.a; (OECD, 2015[4]), st. 66. i Preporuka 5.a.
← 2. Slučajevi korupcije mogu se riješiti bez suđenja. Prema ZKP-u, okrivljenik i tužitelj mogu zaključiti sporazum o krivnji i kazni, koji potom potvrđuje sud (čl. 360.-361. ZKP-a).
← 3. Navedeni slučajevi nisu uvršteni u statistiku USKOK-a jer su istrage pokrenute prije 2014. godine.
← 4. Vidi također Tportal (5.4.2019.), zadnje posjećeno 1.4.2021.
← 5. Financial Times (30.12.2019.), zadnje posjećeno 1.4.2021.; N1 Info (25.10.2021.), zadnje posjećeno 7.2.2022.; grupa MOL, priopćenje za tisak (25.10.2021.), zadnje posjećeno 7.2.2022.
← 6. Na primjer, vidi (OECD, 2011[5]), stavci 40.-41. I Preporuka 3.a; (OECD, 2013[11]), stavci 61.-64. i Preporuka 3.a.
← 7. Na primjer, vidi (OECD, 2011[5]), st. 45. i Preporuka 3.c; (OECD, 2014[7]), st. 72. i Preporuka 3.d; (OECD, 2012[3]), st. 62. i Preporuka 3.b; (OECD, 2011[8]), stavci 100.-102. i Preporuka 3.d; (OECD, 2015[4]), stavci 70.-72. i Preporuka 5.c; (OECD, 2011[9]), stavci 61.-62. i Preporuka 3.b; (OECD, 2012[10]), stavci 46.-49. i Preporuka 4.a; OECD (2013.) (OECD, 2013[11]), st. 65. i Preporuka 3.c; (OECD, 2012[12]), st. 56. i Preporuka 2.
← 8. Za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti (čl. 291. KZ-a), kada je počinitelj pribavio znatnu imovinsku korist ili prouzročio znatnu štetu, predviđene su veće kazne od onih koje su dostupne za aktivno podmićivanje.
← 9. Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19.
← 10. Zakon o javnoj nabavi, Narodne novine br. 120/2016.