Sažetak
Hrvatska je izrazila interes za pristupanje Konvenciji OECD-a protiv podmićivanja i pridruživanje naporima međunarodne zajednice u borbi protiv transnacionalnog podmićivanja. Ovo izvješće, koje je izrađeno na zahtjev hrvatskih vlasti, daje procjenu hrvatskog pravnog i političkog okvira za borbu protiv transnacionalnog podmićivanja u svjetlu standarda OECD-a i identificira područja za unaprjeđenje.
Hrvatski zakonodavni i institucionalni okvir za borbu protiv transnacionalnog podmićivanja ispunjava mnoge elemente koje zahtijevaju instrumenti OECD-a u borbi protiv podmićivanja. Zakonodavstvo bi se moglo dodatno unaprijediti kako bi se u potpunosti uskladilo s tim instrumentima. Hrvatske vlasti također imaju iskustva u domaćem provođenju zakona u borbi protiv podmićivanja, uključujući i predmete korupcije na visokoj razini. Međutim, nedostaje provedba zakona protiv pravnih osoba za kaznena djela podmićivanja. Hrvatska tek treba istražiti jedan predmet transnacionalnog podmićivanja.
Revizija hrvatskog okvira za borbu protiv podmićivanja ima za rezultat sljedeće glavne zaključke:
Hrvatska poduzeća djeluju u zemljama sa značajnom razinom korupcije i stoga su izložena rizicima stranog podmićivanja. Međutim, hrvatski dionici možda nisu u potpunosti svjesni ili se ne slažu s ovim profilom rizika stranog podmićivanja za zemlju.
Hrvatsko kazneno zakonodavstvo, koje obuhvaća i domaće i strano podmićivanje, sadrži mnoga bitna obilježja koja zahtijeva Konvencija OECD-a protiv podmićivanja. Međutim, čini se da te odredbe ne obuhvaćaju određena obilježja kaznenog djela stranog podmićivanja kako je definirano u Konvenciji te bi se stoga mogle dodatno proširiti ili pojasniti.
Hrvatska predviđa odgovornost pravnih osoba za strano podmićivanje i ispunjava mnoge standarde koje zahtijeva Konvencija OECD-a protiv podmićivanja. Međutim, neki od kriterija za pokretanje odgovornosti poslovnih subjekata čine se preuskima i mogli bi se proširiti.
Hrvatska predviđa niz sankcija za fizičke i pravne osobe za strano podmićivanje, uključujući kaznu zatvora (za fizičke osobe), novčane kazne, oduzimanje imovine i zabranu poslovanja. Kako bi dodatno ojačala ovaj režim, Hrvatska bi mogla razmotriti povećanje maksimalnih novčanih kazni za fizičke i pravne osobe koje počine kazneno djelo stranog podmićivanja te osigurati da izrečene kazne u praksi budu djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.
Hrvatska ima iskustva u provođenju zakona za kaznena djela domaćeg podmićivanja protiv fizičkih osoba, uključujući predmete korupcije na visokoj razini. Međutim, ne postoji slična provedba zakona za strano podmićivanje. Također, izostala je i provedba zakona protiv pravnih osoba za strano i domaće podmićivanje. Hrvatska bi stoga mogla unaprijediti provedbu zakona za kaznena djela domaćeg i stranog podmićivanja fizičkih i pravnih osoba kad je to prikladno.
Unatoč postojanju formalnih jamstava sudske i tužiteljske neovisnosti, podaci iz EU pokazuju da je razina percipirane neovisnosti pravosuđa među tvrtkama i općom javnosti na niskoj razini. Međutim, hrvatski dionici u pravosuđu i tijelima za provedbu zakona pozitivniji su po pitanju neovisnosti pravosuđa. Podaci iz EU također ukazuju na značajnu dugotrajnost odvijanja kaznenih postupaka. Neki hrvatski dionici sugeriraju da to potiče javnu percepciju da je provedba zakona selektivna i da pogoduje korupciji na niskoj razini. Hrvatska bi stoga mogla razmotriti poduzimanje koraka za smanjenje dugotrajnosti kaznenih postupaka u predmetima korupcije.
Hrvatska ima ugovorne odnose o izručenju i UPP-u s mnogim stranim zemljama. U nedostatku primjenjivog ugovora, oni su dostupni na temelju reciprociteta. Izvješće identificira nekoliko područja u kojima bi Hrvatska mogla dodatno unaprijediti svoj sustav međunarodne suradnje.
Hrvatska zabranjuje porezni odbitak mita nizom odredbi u poreznom zakonodavstvu. Kako bi ojačala svoj okvir, Hrvatska bi mogla razmotriti donošenje eksplicitne, pravno obvezujuće odredbe o nemogućnosti tretiranja mita kao poreznog odbitka.